Na podlagi druge alinee prvega odstavka 107. člena in prvega odstavka 91. člena Ustave Republike Slovenije izdajam
UKAZ
O RAZGLASITVI ZAKONA O RATIFIKACIJI POGODBE MED REPUBLIKO SLOVENIJO IN REPUBLIKO HRVAŠKO O MEDSEBOJNEM IZVRŠEVANJU SODNIH ODLOČB V KAZENSKIH ZADEVAH
Razglašam Zakon o ratifikaciji Pogodbe med Republiko Slovenijo in Republiko Hrvaško o medsebojnem izvrševanju sodnih odločb v kazenskih zadevah, ki ga je sprejel Državni zbor Republike Slovenije na seji dne 20. junija 1994.
Št. 012-01/94-71
Ljubljana, dne 28. junija 1994.
Predsednik
Republike Slovenije
Milan Kučan l. r.
ZAKON
O RATIFIKACIJI POGODBE MED REPUBLIKO SLOVENIJO IN REPUBLIKO HRVAŠKO O MEDSEBOJNEM IZVRŠEVANJU SODNIH ODLOČB V KAZENSKIH ZADEVAH
1. člen
Ratificira se Pogodba med Republiko Slovenijo in Republiko Hrvaško o medsebojnem izvrševanju sodnih odločb v kazenskih zadevah, podpisana v Zagrebu 7. februarja 1994.
2. člen
Pogodba se v izvirniku v slovenskem in hrvaškem jeziku glasi:
POGODBA
MED REPUBLIKO SLOVENIJO IN REPUBLIKO HRVAŠKO O MEDSEBOJNEM IZVRŠEVANJU SODNIH ODLOČB V KAZENSKIH ZADEVAH
Republika Slovenija in Republika Hrvaška sta se v želji, da poglobita nadaljnje sodelovanje na področju kazenskega prava, upoštevaje načela pravičnosti in socialne rehabilitacije obsojenih oseb ter v prepričanju, da se ti cilji lahko najbolje dosežejo z izvrševanjem kazenskih sankcij v državi, katere državljani so obsojene osebe, dogovorili, da skleneta to pogodbo.
I. POGLAVJE
Skupne določbe
1. člen
(1) Državi pogodbenici se obvezujeta, da bosta na podlagi zaprosila, skladno s pogoji, predpisanimi v tej pogodbi, medsebojno izvrševali sodne odločbe v kazenskih zadevah, ki jih je izdalo sodišče ene države pogodbenice zoper državljana druge države pogodbenice ali zoper osebo, ki ima na njenem ozemlju stalno prebivališče, in sicer:
1. prevzemali nadzor nad osebami, ki jim je sodišče pravnomočno izreklo pogojno kazensko sankcijo, za čas med preizkusno dobo;
2. prevzemali izvrševanje kazni zapora in drugih ukrepov, ki predstavljajo odvzem prostosti.
(2) Za državljana države pogodbenice se šteje oseba, ki ima po zakonih te države njeno državljanstvo.
2. člen
(1) Nadzorstvo ali izvršitev po določbah te pogodbe se prevzame, če so izpolnjeni naslednji pogoji:
1. če je obsojena oseba državljan države, ki bo izvršitev prevzela, ali ima tam svoje stalno prebivališče;
2. če je sodna odločba pravnomočna;
3. če obsojena oseba s tem soglaša;
4. če je dejanje, na katerem temelji pravnomočna sodna odločba, kaznivo dejanje po pravu obeh držav;
5. če država, ki je kazensko sankcijo izrekla, in država, ki jo je prevzela, pristaneta na prenos nadzorstva ali izvršitve;
6. če je kazenska sankcija ali preizkusna doba pogojno izrečene kazenske sankcije, ki jo mora obsojena oseba še prestati, daljša od šestih mesecev, šteto od dneva vložitve prošnje.
(2) Izjemoma se lahko državi pogodbenici dogovorita o prenosu izvršitve tudi, če je kazenska sankcija ali preizkusna doba pogojno izrečene kazenske sankcije, ki jo mora obsojena oseba še prestati, manjša od tiste, ki je predvidena v določbi 6. točke prvega odstavka tega člena.
(3) Če obsojena oseba ne more dati pravnoveljavne privolitve za prenos nadzorstva ali izvršitve, je potrebno priskrbeti privolitev njegovega zakonitega zastopnika po pravu tiste države, v kateri ima obsojena oseba svoje bivališče.
3. člen
(1) Izvršitev ali nadzorstvo se ne prevzame:
1. če bi izvršitev ali nadzorstvo bili v nasprotju s temeljnimi načeli pravnega reda zaprošene države;
2. če je dejanje, na katerem temelji pravnomočna sodna odločba, po presoji zaprošene države politične, vojaške ali fiskalne narave;
3. če bi izvršitev ali nadzorstvo bili v nasprotju z drugimi obveznostmi, ki jih je v mednarodnem merilu prevzela zaprošena država;
4. če v zaprošeni državi teče zoper obsojeno osebo kazenski postopek za isto dejanje ali ga ta država namerava uvesti;
5. če zaprošena država ne more izvršiti kazenske sankcije zaradi zastaranja izvršitve;
6. če se obsojena oseba, glede na starost v času storitve dejanja, v zaprošeni državi ne bi mogla preganjati ali je bila oproščena;
7. če je bila obsojena oseba v zaprošeni državi že pravnomočno obsojena za isto dejanje ali je bila oproščena;
8. če je bila sodna odločba izdana v nenavzočnosti obsojene osebe;
9. če je sodbo izdalo izredno sodišče;
10. če obsojena oseba uživa pravico pribežališča v državi, ki je izrekla sodbo.
(2) Zaprošena država mora brez odlašanja obvestiti državo prosilko o tem, ali je prošnji ugodila.
(3) V primeru popolne ali delne zavrnitve prevzema izvršitve ali nadzorstva je zaprošena država dolžna navesti razlog ali razloge za zavrnitev.
4. člen
(1) Obsojeno osebo lahko pomilostita ali amnestirata država, ki je izrekla sodbo, in država, ki je prevzela izvrševanje.
(2) Če to stori država, ki je izrekla sodbo, mora o tem brez odlašanja obvestiti državo, ki je prevzela izvrševanje.
5. člen
Kraj, čas in način predaje in prevzema obsojene osebe se določi z dogovorom med pristojnimi organi držav pogodbenic.
6. člen
Lastnih državljanov se ne predaja drugi državi zaradi izvršitve ali nadzorstva.
II. POGLAVJE
Nadzorstvo
7. člen
(1) Državi pogodbenici bosta na podlagi prošnje, pod pogoji, določenimi s to pogodbo, v času preizkusne dobe medsebojno nadzirali osebe, katerim je sodišče v eni državi pogodbenici pravnomočno izreklo pogojno kazensko sankcijo.
(2) Nadzorstvo se opravi v tisti državi pogodbenici, katere državljan je obsojena oseba ali v kateri ima stalno prebivališče.
8. člen
(1) Nadzorstvo se izvaja izključno po pravu države, ki ga je prevzela.
(2) Ukrepi nadzorstva, izrečeni v državi, ki opravlja nadzorstvo, po svoji vrsti in trajanju ne smejo biti strožji od ukrepov, izrečenih v državi, v kateri je bila izdana sodba.
(3) Pri izrekanju ukrepov, potrebnih za nadzor v državi, ki je nadzor prevzela, se čim bolj upoštevajo ukrepi, izrečeni v državi, v kateri je bila izdana sodba.
9. člen
Za preklic pogojne kazenske sankcije je izključno pristojna država, v kateri je bila izdana sodba.
10. člen
(1) Na podlagi zaprosila, ki mu je potrebno priložiti dokumentacijo, navedeno v 23. členu te pogodbe, je zaprošena država dolžna brez odlašanja obvestiti državo prosilko, ali bo njeni prošnji ugodila. (2) Država, ki opravlja nadzorstvo, mora obvestiti državo, v kateri je bila izdana sodba, o pogojih in ukrepih nadzorstva, o vseh okoliščinah, ki bi utegnile povzročiti preklic pogojne kazenske sankcije, kakor tudi o preteku časa nadzorstva.
11. člen
(1) Država, v kateri je izdana sodba, je dolžna brez odlašanja obvestiti državo, ki opravlja nadzorstvo, o pomilostitvi, amnestiji ali o preklicu pogojne kazenske sankcije.
(2) Če država, v kateri je bila izdana sodba, prekliče pogojno kazensko sankcijo, lahko državo, ki opravlja nadzorstvo, zaprosi za prevzem izvršitve kazenske sankcije.
12. člen
(1) Če je nadzorstvo prevzeto, se v državi, v kateri je izdana sodba, začasno ustavijo nadaljnji ukrepi v zvezi z izvršitvijo.
(2) Pravica države, v kateri je bila izdana sodba, do izvršitve pa dokončno preneha, če v času prevzetega nadzorstva ni nastopila nobena od okoliščin, zaradi katere je treba po njenem pravu preklicati pogojno kazensko sankcijo.
III. POGLAVJE
Izvršitev
13. člen
(1) Če je oseba, ki je državljan ene od držav pogodbenic, ali oseba, ki ima na njenem ozemlju stalno prebivališče, v drugi državi pogodbenici pravnomočno obsojena za kaznivo dejanje na kazen zapora ali ji je izrečen varnostni ukrep, lahko vsaka država pogodbenica zahteva, da se izvršitev kazni zapora ali varnostni ukrep izvrši v tisti državi pogodbenici, katere državljan je obsojena oseba ali ima v njej stalno prebivališče.
(2) Ta pogodba ne izključuje pravice obsojene osebe, njegovega zakonitega zastopnika, zakonca, sorodnika v ravni črti, brata ali sestre, da vloži prošnjo za prenos izvršitve pri sodišču, ki je izdalo odločbo, ali pri pristojnem organu države, ki je izrekla sodbo, ali države, katere državljan je obsojena oseba ali v kateri ima stalno prebivališče.
(3) Pristojni organ države, ki je izrekla sodbo, obsojeno osebo pouči o možnostih prestajanja kazni zapora ali varnostnega ukrepa v državi, katere državljan je ali na katere območju ima stalno prebivališče.
14. člen
(1) Če se prevzame izvršitev, sodišče države, ki je izvršitev prevzela, določi po svojem pravu kazen zapora ali varnostni ukrep, ki ju je treba izvršiti, pri čemer upošteva kazen zapora ali varnostni ukrep, izrečen v državi, ki je izrekla sodbo.
(2) Zaradi izvršitve v drugi državi pogodbenici, obsojena oseba v nobenem primeru ne sme biti v težjem položaju, kot bi ga imela v državi, ki ji je izrekla sodbo.
(3) Čas, prebit v zaporu v državi, ki je izrekla sodbo, se v celoti všteje v kazen zapora ali varnostni ukrep, ki ga je treba prestati v državi, ki je izvršitev prevzela.
15. člen
Izvršitev se izvede izključno po pravu države, ki je izvršitev prevzela.
16. člen
(1) Država, ki je prevzela izvršitev, je vezana na ugotovljeno dejansko stanje, na katerem temelji sodna odločba.
(2) Za razveljavitev ali spremembo sodne odločbe, na kateri temelji prošnja za prevzem izvršitve, je izključno pristojna država, ki je sodbo izrekla, o čemer je dolžna takoj obvestiti državo, ki je izvršitev prevzela.
17. člen
(1) Če se sodba nanaša na več dejanj, se sme izvršitev zahtevati samo za del kazni, ki se nanaša na posamezno od teh dejanj.
(2) Država, ki je izrekla sodbo, določi del kazni, za katero se prevzame izvršitev.
(3) Če država, ki je izrekla sodbo, ne postopa, skladno z drugim odstavkom tega člena, v primernem roku, bo država, ki je izvršitev prevzela, odločila po svojem pravu in odmerila del kazni, ki jo je treba izvršiti.
18. člen
(1) S prevzemom izvršitve začasno preneha izvršitev v državi, ki je izrekla sodbo. Če je obsojena oseba v zaporu v državi, ki je izrekla sodbo, sme zapor trajati do njegove predaje državi, ki je prevzela izvršitev.
(2) Pravica države, ki je izrekla sodbo, do izvršitve dokončno preneha, ko je obsojena oseba v celoti prestala kazen zapora ali varnostni ukrep v državi, ki je izvršitev prevzela, ali ko ji je ta dokončno odpuščena.
(3) Država, ki je izrekla sodbo, znova pridobi pravico do izvršitve, če se obsojena oseba izogne prestajanju kazni v državi, ki je izvršitev prevzela. Država, ki je izvršitev prevzela, je dolžna o takih okoliščinah obvestiti državo, ki je izrekla sodbo.
19. člen
(1) Obsojeno osebo se brez soglasja države, ki je izrekla sodbo, ne more kazensko preganjati, obsoditi ali ji drugače omejiti osebno svobodo ali izročiti tretji državi zaradi nekega drugega kaznivega dejanja, storjenega pred prenosom izvršitve, vendar ne zaradi tistega, zaradi katerega je bil odobren prenos izvršitve.
(2) Soglasje države, ki je izrekla sodbo, iz prvega odstavka tega člena ni potrebno:
1. če obsojena oseba ne zapusti ozemlja države, ki je izvršitev prevzela, v petinštiridesetih dneh od dneva odpusta s prestajanja kazni. V ta rok se ne všteva čas, ko obsojena oseba, neodvisno od svoje volje, ni mogla zapustiti ozemlja države, ki je izvršitev prevzela;
2. če je obsojena oseba zapustila ozemlje države, ki je izvršitev prevzela, kateri je bila s tem namenom predana, pa se je ponovno prostovoljno vrnila na njeno ozemlje.
IV. POGLAVJE
Določbe o postopku
20. člen
(1) Pismeno občevanje po tej pogodbi poteka s strani Republike Slovenije preko Ministrstva za pravosodje Republike Slovenije in s strani Republike Hrvaške preko Ministrstva pravosodja Republike Hrvaške. Diplomatska pot s tem ni izključena.
(2) V nujnih primerih se lahko zaprosila in obvestila po tej pogodbi posredujejo preko Mednarodne organizacije kriminalistične policije – INTERPOL-a.
21. člen
(1) Zaprosila in potrebna dokumentacija, ki se pošiljajo po določbah te pogodbe, se sestavljajo v pisni obliki v jeziku države prosilke. Prevodi v jezik zaprošene države se ne prilagajo.
(2) Legalizacija listin iz prvega odstavka tega člena ni potrebna.
22. člen
Po tej pogodbi pomeni »jezik države prosilke«:
1. za ozemlje Republike Slovenije – slovenski jezik,
2. za ozemlje Republike Hrvaške – hrvaški jezik.
23. člen
(1) Če zaprosilo po tej pogodbi vloži država, ki je izrekla sodbo, je treba zaprosilu priložiti:
1. izvod ali overjen prepis sodne odločbe s potrdilom o pravnomočnosti in po potrebi o izvršljivosti;
2. prepis besedila uporabljenih zakonskih določb;
3. podatke o obsojeni osebi, o njenem državljanstvu, o kraju njenega stalnega prebivališča;
4. po potrebi potrdilo o času, prebitem na prestajanju kazni, ki ga je potrebno všteti;
5. zapisnik o izjavi obsojene osebe; iz katerega je razvidno njeno soglasje za prenos izvršitve in nadzorstva;
6. druge dokumente, ki utegnejo biti pomembni za presojo zadeve.
(2) Če zaprosilo po tej pogodbi vloži država, ki bo izvršitev prevzela, je treba zaprosilu priložiti:
1. prepis zakonskih določb, ki jih je treba uporabiti;
2. podatke o obsojeni osebi, o njegovem državljanstvu, o njegovem stalnem prebivališču;
3. druge dokumente, ki utegnejo biti pomembni za presojo zaprosila,
4. če se obsojena oseba že nahaja v državi, ki bo prevzela izvršitev, je treba priložiti tudi zapisnik, iz katerega je razvidno njegovo soglasje za prenos izvršitve.
(3) V primeru zaprosila iz drugega odstavka tega člena pošlje država, ki je izrekla sodbo, skupaj s sporočilom o odobritvi prošnje, tudi izvod ali prepis sodne odločbe, na kateri je potrdilo o pravnomočnosti, po potrebi tudi izvršljivosti, prepis uporabljenih zakonskih določb in po potrebi potrdilo o času, prebitem na prestajanju kazni, ki ga je potrebno všteti.
24. člen
(1) Če zaprošena država meni, da podatki in dokumentacija, ki so ji bili poslani, ne zadostujejo, zahteva dopolnitev v primernem roku, ki se lahko na obrazloženo prošnjo države prosilke, podaljša.
(2) Če se ne ugodi zahtevi za dopolnitev, se o prošnji za prenos izvršitve odloči na podlagi obstoječih podatkov in dokumentacije.
25. člen
(1) Stroške, nastale v zvezi s predajo obsojene osebe zaradi izvršitve kazenske sankcije, plača država, ki je izvršitev prevzela, razen stroškov nastalih na ozemlju države, ki je sodbo izrekla, o čemer se dogovorijo organi, pristojni za predajo in prevzem obsojene osebe.
(2) Država, ki prosi za predajo obsojene osebe po zračni poti, sama plača stroške, ki nastanejo v zvezi s to predajo.
26. člen
Država, ki je izvršitev prevzela, bo obvestila državo, kije izrekla sodbo, o izvršitvi kazenske sankcije, in sicer:
1. ko se kazenska sankcija izvrši;
2. ko se obsojena oseba izogne izvršitvi;
3. če država, ki je izrekla sodbo, zahteva posebno poročilo.
27. člen
Ta pogodba se bo uporabljala tudi za sodne odločbe, ki so bile izrečene pred njeno uveljavitvijo.
28. člen
(1) Po tej pogodbi pomenijo »ukrepi, ki predstavljajo odvzem prostosti«:
1. za ozemlje Republike Slovenije: varnostni in vzgojni ukrepi, predpisani v kazenskem zakoniku Republike Slovenije, ki predstavljajo odvzem prostosti;
2. za ozemlje Republike Hrvaške: varnostni in vzgojni ukrepi, predpisani v kazenski zakonodaji Republike Hrvaške, ki predstavljajo odvzem prostosti.
(2) Če je trajanje izvršitve teh ukrepov nedoločeno, se bo kot kriterij pri oceni, ali to trajanje znaša najmanj šest mesecev (šesta točka prvega odstavka 2. člena) upošteval skrajni rok, v katerem se izrečeni ukrep mora ukiniti po pravu države, ki je izrekla sodbo.
(3) Po tej pogodbi pomeni »pogojna kazenska sankcija«:
1. za ozemlje Republike Slovenije: pogojna obsodba in pogojna obsodba z varstvenim nadzorstvom, predpisani v kazenski zakonodaji Republike Slovenije,
2. za ozemlje Republike Hrvaške: pogojna obsodba in pogojna obsodba z varstvenim nadzorstvom, predpisani v kazenski zakonodaji Republike Hrvaške.
V. POGLAVJE
Končne določbe
29. člen
(1) To pogodbo je treba ratificirati.
(2) Ratifikacijski listini se izmenjata v Ljubljani.
30. člen
(1) Ta pogodba začne veljati trideseti dan po izmenjavi ratifikacijskih listin.
(2) Ta pogodba je sklenjena za nedoločen čas. Vsaka država pogodbenica jo lahko pisno odpove po diplomatski poti s šest mesečnim odpovednim rokom.
(3) Ta pogodba se bo po odpovedi uporabljala za izvrševanje kazenskih sankcij za osebe, katerih predaja je bila opravljena skladno z določbami te pogodbe.
Pogodba je sestavljena v dveh izvirnikih v slovenskem in hrvaškem jeziku, s tem, da sta obe besedili enako verodostojni.
V Zagrebu, dne 7. februarja 1994.
Za Republiko Slovenijo
Janez Drnovšek l. r.
Za Republiko Hrvaško
Nikica Valentič l. r.
UGOVOR
IZMEĐU REPUBLIKE SLOVENIJE I REPUBLIKE HRVATSKE O MEĐUSOBNOM IZVRŠAVANJU SUDSKIH ODLUKA U KAZNENIM STVARIMA
Republika Slovenija i Republika Hrvatska u želji unapređenja daljnje suradnje u području kaznenog prava cijeneći načela pravičnosti i socijalne rehabilitacije osuđenih osoba, smatrajući da se ovi ciljevi u najvećoj mjeri mogu postići izvršenjem kaznenih sankcija u domicilnoj državi osuđene osobe, dogovorile su se da sklope ovaj Ugovor.
PRVI DIO
Zajedničke odredbe
Članak 1.
(1) Države ugovornice obvezuju se da će na zamolbu, u skladu s uvjetima utvrđenim ovim Ugovorom, međusobno izvršavati sudske odluke u kaznenim stvarima koje je donio sud jedne države ugovornice protiv državljanina druge države ugovornice ili protiv osobe koja na njezinom teritoriju ima stalno prebivalište i to:
1. preuzimati nadzor nad osobama prema kojima je pravomoćno izrečena uvjetna kaznena sankcija za vrijeme provjeravanja,
2. preuzimati izvršenje kazni zatvora i drugih mjera koje predstavljaju lišenje slobode.
(2) Državljaninom države ugovornice smatra se osoba koja prema zakonima te države ima njezino državljanstvo.
Članak 2.
(1) Nadzor ili izvršenje prema odredbama ovog Ugovora, preuzet će se ako su ispunjeni slijedeći uvjeti:
1. ako je osuđena osoba državljanin države izvršenja ili tamo ima stalno prebivalište,
2. ako je sudska odluka pravomoćna,
3. ako se osuđena osoba s tim suglasi,
4. ako je djelo, na kojem se temelji pravomoćna sudska odluka, kazneno djelo prema pravu obiju država,
5. ako država presuđenja i država izvršenja pristaju na prijenos izvršenja ili nadzora,
6. ako osuđena osoba u vrijeme podnošenja zamolbe ima još najmanje izdržati šest mjeseci od izrečene kazne ili mjere što uključuje i uvjetnu sankciju.
(2) U posebnim slučajevima ugovorne strane mogu pristati na prijenos izvršenja i u slučaju kad osuđena osoba mora još izdržati manji period izrečene kazne ili mjere od perioda navedenog u točki 6. stavka 1. ovog članka.
(3) Ako osuđena osoba ne može dati pravovaljan pristanak na prijenos izvršenja ili nadzora, pristanak zakonskog zastupnika treba pribaviti prema pravu one države na čijem teritoriju boravi osuđena osoba.
Članak 3.
(1) Izvršenje ili nadzor neće se preuzeti:
1. ako bi izvršenje ili nadzor bili protivni temeljnim načelima pravnog sustava države izvršenja;
2. ako država izvršenja smatra, da je djelo na kojem se temelji pravomoćna sudska odluka političke, vojne ili fiskalne prirode,
3. ako bi izvršenje ili nadzor bili protivni drugim obvezama koje je na međunarodnoj razini prihvatila država izvršenja,
4. ako se u državi izvršenja već vodi kazneni postupak povodom odnosnog djela ili ga ona namjerava pokrenuti,
5. ako država izvršenja nije u mogućnosti izvršiti sankciju zbog zastare izvršenja,
6. ako se osuđena osoba s obzirom na starost u vrijeme izvršenja djela ne može procesuirati u državi izvršenja,
7. ako je osuđena osoba u zamoljenoj državi već pravomoćno osuđena za isto djelo ili je oslobođena,
8. ako je sudska odluka donesena u odsutnosti osuđene osobe,
9. ako je sudsku odluku donio izvanredni sud,
10. ako osuđena osoba uživa azil u državi izricanja presude.
(2) Zamoljena država treba, bez odgađanja izvijestiti državu moliteljicu o tome što je poduzela povodom zamolbe.
(3) U slučaju odbijanja zamolbe za preuzimanje izvršenja ili nadzora, u cjelini ili djelomično, zamoljena država dužna je obrazložiti razlog ili razloge za odbijanje.
Članak 4.
(1) Pomilovanje ili amnestiju mogu dati i država presuđenja i država izvršenja.
(2) Ako takve mjere poduzima država presuđenja o tome je dužna bez-odgađanja izvijestiti državu izvršenja.
Članak 5.
Mjesto, vrijeme i način predaje i preuzimanja osuđene osobe utvrđuje se dogovorom između nadležnih tijela država ugovornica.
Članak 6.
Vlastiti državljani ne predaju se u svrhu izvršenja ili nadzora.
DRUGI DIO
Nadzor
Članak 7.
(1) Države ugovornice će na zamolbu, pod uvjetima utvrđenim ovim Ugovorom, međusobno nadzirati osobe kojima je sud u jednoj državi ugovornici pravomoćno izrekao uvjetnu kaznenu sankciju za vrijeme provjeravanja.
(2) Nadzor se provodi u onoj državi ugovornici čiji je osuđeni državljanin ili u kojoj ima stalno prebivalište.
Članak 8.
(1) Nadzor se provodi isključivo u skladu s pravom države koja nadzire.
(2) Mjere nadzora izrečene u državi koja nadzire ne smiju ni u kom slučaju biti strože, prema svojoj prirodi ili trajanju, od mjera izrečenih u državi presuđenja.
(3) Pri izricanju mjera potrebnih za nadzor, u državi koja nadzire, treba u što većoj mjeri uvažavati mjere izrečene u državi presuđenja.
Članak 9.
Za opoziv uvjetne kaznene sankcije isključivo je nadležna država presuđenja.
Članak 10.
(1) Na temelju zamolbe, kojoj treba priložiti dokumente navedene u članku 23. ovog Ugovora, zamoljena država dužna je bez odgađanja izvijestiti državu moliteljicu da li će udovoljiti zamolbi. (2) Država koja nadzire treba izvijestiti državu presuđenja o uvjetima i mjerama nadzora, o svim okolnostima koje bi mogle dovesti do opoziva uvjetne kaznene sankcije, kao i o proteku vremena nadzora.
Članak 11.
(1) Država presuđenja dužna je bez odgađanja izvijestiti državu koja nadzire o pomilovanju, amnestiji ili opozivu uvjetne kaznene sankcije.
(2) Ako država presuđenja opozove uvjetnu kaznenu sankciju ona, putem zamolbe upućene državi koja je nadzirala, može zatražiti preuzimanje izvršenja kazne.
Članak 12.
(1) Ako je nadzor preuzet, daljnje izvršenje u državi presuđenja privremeno se obustavlja.
(2) Pravo države presuđenja na izvršenje konačno prestaje ako u toku preuzetog nadzora nije nastala ni jedna od okolnosti koja prema pravu države presuđenja izaziva opoziv uvjetne kaznene sankcije.
TREĆI DIO
Izvršenje
Članak 13.
(1) Ako je osoba koja je državljanin jedne od država ugovornica ili osoba koja na njezinom teritoriju ima stalno prebivalište, pravomoćno osuđena za kazneno djelo u drugoj državi ugovornici na kaznu zatvora ili joj je izrečena sigurnosna mjera, svaka država ugovornica može zahtijevati da se izvršenje kazne zatvora ili sigurnosne mjere provede u onoj državi ugovornici čiji je osuđeni državljanin ili u kojoj ima stalno prebivalište.
(2) Ovaj Ugovor ne isključuje pravo osuđene osobe, njezinog zakonskog zastupnika, supružnika, srodnika u pravoj liniji, brata ili sestre na podnošenje zamolbe za prijenos izvršenja sudu koji je donio odluku, ili nadležnom tijelu kako države izricanja presude tako i države čiji je osuđeni državljanin ili u kojoj ima stalno prebivalište.
(3) Nadležno tijelo države presuđenja poučit će osuđenog, što je moguće prije, o mogućnosti izdržavanja kazne ili sigurnosne mjere u državi čiji je državljanin ili na čijem teritoriju ima stalno prebivalište.
Članak 14.
(1) Ako se preuzme izvršenje, sudovi države izvršenja, uzimajući u obzir kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru izrečenu u državi presuđenja, određuju kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru koju treba izvršiti prema svojem pravu.
(2) Izvršenjem u drugoj državi ugovornici osuđena osoba ne smije ni u kojem slučaju biti dovedena u teži položaj nego što bi ga imala u državi presuđenja.
(3) Vrijeme provedeno u zatvoru u državi presuđenja uračunat će se potpuno u kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru koju treba izdržavati u državi izvršenja.
Članak 15.
Izvršenje se provodi isključivo prema pravu države izvršenja.
Članak 16.
(1) Država izvršenja vezana je za utvrđene činjenice na kojima se temelji sudska odluka.
(2) Za ukidanje ili izmjenu sudske odluke na kojoj se temelji zamolba za preuzimanje izvršenja isključivo je nadležna država presuđenja o čemu je dužna odmah izvijestiti državu izvršenja.
Članak 17.
(1) Ako se presuda temelji na više djela, izvršenje se može zahtijevati samo za dio kazne koji otpada na pojedina od tih djela.
(2) Država presuđenja utvrđuje dio kazne za koji se preuzima izvršenje.
(3) Ako država presuđenja u prikladnom roku ne postupi sukladno stavku 2. ovog članka, država izvršenja će odlučiti prema svom pravu i odrediti dio kazne koji treba izvršiti.
Članak 18.
(1) Preuzimanjem izvršenja privremeno prestaje daljnje izvršenje u državi presuđenja. Ako se osuđena osoba nalazi u zatvoru u državi presuđenja, zatvor može trajati dok se ona ne preda državi izvršenja.
(2) Pravo države presuđenja na izvršenje konačno prestaje kada je osuđena osoba potpuno izdržala kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru u državi izvršenja ili joj je ona konačno oproštena.
(3) Država presuđenja ponovno stiče pravo na izvršenje ako osuđena osoba izbjegne izvršenje u državi izvršenja. Država izvršenja o postojanju tih okolnosti dužna je izvijestiti državu presuđenja.
Članak 19.
(1) Osuđena osoba ne može biti, bez suglasnosti države presuđenja, kazneno progonjena, suđena, podvrgnuta nekom drugom ograničavanju slobode ili izručena trećoj državi, zbog nekog drugog kaznenog djela učinjenog prije prijenosa izvršenja, a ne onog zbog kojeg je prijenos izvršenja odobren.
(2) Suglasnost države presuđenja iz stavka 1. ovog članka nije potrebna:
1. ako osuđena osoba ne napusti teritorij države izvršenja u roku od 45 dana od dana otpusta sa izdržavanja. U ovaj rok ne uračunava se vrijeme za koje osuđena osoba, neovisno od svoje volje, nije mogla napustiti teritorij države izvršenja,
2. ako je osuđena osoba napustila teritorij države izvršenja, kojoj je u tom cilju predana, pa se ponovno dragovoljno vratila na njezin teritorij.
ČETVRTI DIO
Odredbe o postupku
Članak 20.
(1) Pismena korespondencija prema ovom Ugovoru obavljat će se između Ministarstva za pravosuđe Republike Slovenije, s jedne strane, i Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, s druge strane. Diplomatski put ovim nije isključen.
(2) U hitnim slučajevima zamolbe i priopćenja, prema ovom Ugovoru mogu se dostavljati preko međunarodne organizacije kaznene policije – INTERPOL-a.
Članak 21.
(1) Zamolbe i potrebna dokumentacija koji se podnose prema odredbama ovog Ugovora, sastavljaju se u pismenoj formi na jeziku države moliteljice. Prijevodi na jezik zamoljene države ne prilažu se.
(2) Legalizacija dokumenata iz stavka 1. ovog članka nije potrebna.
Članak 22.
Prema ovom Ugovoru »jezik države moliteljice« podrazumijeva:
1. za teritorij Republike Slovenije – slovenski jezik,
2. za teritorij Republike Hrvatske – hrvatski jezik.
Članak 23.
(1) Ako država presuđenja podnosi zamolbu, prema ovom Ugovoru, zamolbi treba priložiti:
1. primjerak ili ovjereni prijepis sudske odluke s potvrdom pravomoćnosti i prema potrebi, o izvrsnosti,
2. prijepis primijenjenih zakonskih odredbi,
3. podatke o osuđenoj osobi, o njezinom državljanstvu, o njezinom mjestu stalnog prebivališta,
4. prema potrebi potvrdu o vremenu provedenom na izdržavanju kazne koje treba uračunati,
5. zapisnik o izjavi osuđene osobe iz koje se vidi njezina suglasnost za prijenos izvršenja ili nadzora,
6. ostale dokumente koji mogu biti od značaja za ocjenu zamolbe.
(2) Ako država izvršenja podnosi zamolbu, prema ovom Ugovoru, zamolbi treba priložiti:
1. prijepis zakonskih odredbi koje treba primijeniti,
2. podatke o osuđenoj osobi, o njezinom državljanstvu, stalnom prebivalištu,
3. ostale dokumente koji mogu biti od značaja za ocjenu zamolbe,
4. ako se osuđeni već nalazi u državi izvršenja, treba priložiti i zapisnik iz kojeg se vidi njegova suglasnost za prijenos izvršenja.
(3) U slučaju zamolbe iz stavka 2. ovog članka država presuđenja dostavlja istovremeno sa odobrenjem zamolbe primjerak ili prijepis sudske odluke na kojoj se nalazi potvrda pravomoćnosti, a po potrebi i izvršnosti, prijepis primijenjenih zakonskih odredbi i po potrebi potvrdu o vremenu provedenom na izdržavanju kazne koje treba uračunati.
Članak 24.
(1) Ako zamoljena država smatra da podaci i dokumentacija koji su joj dostavljeni nisu dovoljni, zatražit će dopunu u primjerenom roku koji se na obrazloženu zamolbu može produžiti.
(2) U nedostatku dopune o zamolbi za prijenos izvršenja odlučivat će se na temelju postojećih podataka i dokumentacije.
Članak 25.
(1) Troškove nastale u svezi sa predajom osuđene osobe radi izvršenja kaznene sankcije, snosi država izvršenja, osim troškova nastalih na teritoriji države presuđenja o čemu će se dogovoriti tijela nadležna za predaju i preuzimanje osuđene osobe.
(2) Država koja moli predaju osuđene osobe zračnim putem snosit će troškove koji su nastali tom predajom.
Članak 26.
Država izvršenja izvijestit će državu presuđenja o izvršenju kaznene sankcije i to:
1. kad se kaznena sankcija izvrši,
2. kad osuđena osoba izbjegne izvršenje,
3. kad država presuđenja zatraži posebno izvješće.
Članak 27.
Ovaj Ugovor će se primjenjivati i na sudske odluke donesene prije njegovog stupanja na pravnu snagu.
Članak 28.
(1) Prema ovom Ugovoru pod pojmom mjera koje imaju učinak lišenja slobode podrazumijeva se:
1. za teritorij Republike Slovenije, sigurnosne i odgojne mjere propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Slovenije koje predstavljaju lišenje slobode,
2. za teritorij Republike Hrvatske sigurnosne i odgojne mjere propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Hrvatske koje predstavljaju lišenje slobode.
(2) Ako je trajanje izvršenja ovih mjera neodređeno, pri ocjeni da li to trajanje iznosi najmanje šest mjeseci (čl. 2. st. 1. toč. 6.) uzet će se kao kriterij krajnji rok u kome se izrečena mjera mora ukinuti prema pravu države presuđenja.
(3) Prema ovom Ugovoru pod pojmom uvjetna kaznena sankcija podrazumijeva se:
1. za teritorij Republike Slovenije, uvjetna osuda i uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Slovenije,
2. za teritorij Republike Hrvatske uvjetna osuda i uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Hrvatske.
PETI DIO
Završne odredbe
Članak 29.
(1) Ovaj Ugovor mora biti ratificiran.
(2) Ratifikacijske isprave bit će izmijenjene u Ljubljani.
Članak 30.
(1) Ovaj Ugovor počinje važiti tridesetog dana po izmjeni ratifikacijskih isprava.
(2) Ovaj Ugovor sklopljen je na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može ga pismeno otkazati diplomatskim putem s otkaznim rokom od šest mjeseci.
(3) Ovaj Ugovor će se i nakon otkaza primjenjivati na izvršenje kaznenih sankcija prema osobama koje su predane na temelju odredbi ovog Ugovora.
Ugovor je sastavljen u dva izvorna primjerka, na slovenskom i hrvatskom jeziku, pri čemu su oba primjerka jednako vjerodostojna.
U Zagrebu, dana 7. veljače 1994.
Za Vladu Republike
Slovenije:
Janez Drnovšek v. r.
Za Vladu Republike
Hrvatske:
Nikica Valentić v. r.
3. člen
Za izvajanje pogodbe skrbi ministrstvo, pristojno za pravosodje.
4. člen
Ta zakon začne veljati naslednji dan po objavi v Uradnem listu Republike Slovenije – Mednarodne pogodbe.
Št. 713-03/94-7/1
Ljubljana, dne 20. junija 1994.
Predsednik
Državnega zbora
Republike Slovenije
mag. Herman Rigelnik l. r.
